I. osnovna škola Bjelovar

Zaostrog, Makarska

   Na maturalac smo krenuli ujutro 5. rujna u sedam sati. Zajedno su išli učenici četiriju razreda: 8.a, 8.d, 8.e i 8. razred iz Ciglene,ukupno nas četrdeset i troje.

Čim smo sjeli u autobus, zabava je počela. Cijeli autobus je orio od našeg smijeha i pjevanja. Jedni su tiho slušali pjesme na slušalicama, drugi glasno, neki su se fotografirali, a poneki su i spavali. Prvo stajanje bilo je na odmorištu prije Karlovca. Za vrijeme odmora, na odmorište je stigao autobus naših vršnjaka iz Zagreba. Kada smo shvatili da i oni idu na maturalac u Zaostrog nije nam bilo baš drago, ali učiteljice su nam rekle da se u hostelu pokušamo sprijateljiti s njima. Nakon pola sata odmora nastavili smo putovanje prema Dalmaciji. Na putu kroz Karlovac, voditeljica puta nam je pričala o gradu i dvorcima oko njega, kao i svaki put kada bismo prolazili uz neko središte. Prije Rijeke stali smo na još jednom odmorištu. Napokon, nakon tri sata vožnje, ugledali smo Jadransko more. Bilo je lijepo voziti se i imati pogled na Jadran. Od Rijeke do našeg odredišta, Splita,  trebalo nam je oko četiri sata. Došavši u Split, odmah nam je za oko zapeo veeelikiii kruzer. Bio je predivan. S voditeljicom i učiteljicama, krenuli smo prema splitskoj Rivi. Tijekom šetnje, s naše lijeve strane bilo je more, a s desne velebna Dioklecijanova palača. Ispred nje smo stajali oko petnaest minuta slušajući o njenoj povijesti. Zatim smo ušli u palaču i detaljno je razgledali. Nakon izlaska, pričala nam je još malo o znamenitostima i poznatim ljudima, a nakon toga smo imali sat i pol vremena slobodno.  Nas nekoliko odmah je otišlo kupiti nešto za jelo i piće jer smo na putu izgladnile. U Splitu, kao i u svim ostalim mjestima koja smo posjetili, fotografirale smo se da imamo uspomene. Šetali smo se splitskom Rivom, gledali što ima na štandovima. Začas nam je prošlo slobodno vrijeme. Kad smo se svi okupili na dogovorenom mjestu, krenuli smo prema Zaostrogu. Od Splita do Zaostroga trebalo nam je oko 2 sata. U autobusu je bilo veselo kao i prije; smijanje, pjevanje, zabavljanje...Nakon desetosatnog putovanja,  u 17:30h,  napokon smo stigli u Zaostrog. Hostel se nalazio odmah uz obalu te nam se zato još više svidio. Iznad njega puca pogled na prekrasnu planinu Biokovo, ima igralište i mnogo različitih zanimacija (kajaci, bicikli...).  Kada smo se smjestili na terasi hostela, upoznali smo animatore: Csabu, Rina, Silvia i Lanu. I, naravno, naše nove prijatelje  Zagrepčane. Csaba nam je odmah pročitao pravila; nismo smjeli na plažu bez animatora, svaka večer nam je bila organizirana jer smo imali večernji animacijski program, nismo smjeli izaći van iz hostela, nema ulaženja u tuđe sobe.... Uglavnom, ostali smo zaprepašteni, jer nam je sve bilo ograničeno. Svi su se pitali „Jesmo li došli na maturalac ili u zatvor?“. Prvi dan, nažalost, nije bilo kupanja. Kad su nam pročitana pravila i dodijeljene sobe, krenuli smo se smjestiti. Cure iz 8.e bile su u sobi 203. Soba je bila dobra, ali za nas osam premala. Imale smo mini-bar, mali hladnjak, LCD tv, kupaonicu...i klimu koju nismo znale uključiti. Kad smo se raskomotili, krenuli smo na večeru. Večera je bila u 18:30 i bila je odlična kao i sve ostale dane. Nakon večere svi smo se spremili za disco. Disco je započeo  u 20:15h, a glazba je bila odlična. Za tu večer nam je večernji program glasio: Beauty and the Beast. Bilo je to natjecanje u spretnosti između cura i dečkiju. Nakon završetka natjecanja, opet smo plesali sve do 22:30. Ujutro smo mi, cure, namjestile budilicu u 7:00 jer nismo znale kad se treba probuditi. U 7:30 već smo skoro bile spremne za doručak, iako još nije bilo vrijeme. To smo jutro, preranim buđenjem, iznenadile animatora Rinu. Otvorile smo vrata i izašle van, a on nas je začuđeno gledao: „Zašto ste svi budni, tek za 10 minuta vas moram probuditi?!“. Haha! Doručak je bio u 8:30, a nakon objeda smo krenuli na plažu. Nismo se smjeli odmah ići kupati jer smo morali odraditi test plivanja. Animator Csaba je sjedio u kajaku u moru, a mi smo morali plivati oko njega. Nakon uspješno odrađenog testa plivanja, mogli smo se kupati koliko nas volja, tj. do 12h. Nakon kupanja vratili smo se u hostel, otuširali se i čekali ručak. Ručak je bio oko 13:15, a zatim smo se spremili i krenuli u Makarsku. Do Makarske nam je trebalo nešto manje od sat vremena. Makarska je jako lijepa, more čisto i bistro, no nismo se ondje kupali. Voditeljica nam je pričala o različitim znamenitostima, te nam je rekla gdje je najbolji sladoled. Slobodnih sat i pol započeli smo odlaskom u slastičarnu Romano. Mislim da je slastičarna taj dan zbilja profitirala. Red je stvarno bio dugačak, ali sladoled je bio odličan, preukusan. U blizini je bio i Konzum tako da smo ondje kupili sokove, što nam je stvarno bilo potrebno. Nakon kupovine i odmora, svi smo se okupili i krenuli prema Malakološkom muzeju. To je  najljepši muzej školjaka u ovom dijelu Europe. Bilo je toliko lijepih školjaka da je teško  povjerovati da su prave. Čovjek bi rekao da su od keramike, tako su sjajne i prelijepih boja. Tamo smo proveli 45 minuta i nakon toga krenuli prema Zaostrogu. Čim smo se vratili, odjenuli smo badiće i išli na plažu. U moru smo se vozili kajacima i bilo je jako zabavno. Smijali smo se gledajući druge kako se prevrću, no bilo je smiješno kad si se i sam prevrnuo. Taj dan smo najviše uživali na plaži. Od toliko plivanja i vožnje kajacima, svi smo ogladnili. Vratili smo se u hostel, otuširali se i čekali večeru. Nakon iščekivane večere slijedio je večernji program i, naravno, disco! Toliko smo se naplesali i napjevali, da smo sljedeće jutro bili tako promukli da smo jedva pričali, a o boli u mišićima da i ne govorimo. Poslije doručka, krenuli smo prema Korčuli. Dobili smo lunch pakete i autobusom krenuli prema luci da se ukrcamo na trajekt. Trajektom smo se vozili 2 sata do Korčule i nažalost, nismo bili gore, na „balkonu“,tj. palubi broda već u „podrumu“. Nakon što smo se iskrcali iz trajekta, čekali smo desetak minuta autobus koji nas je odvezao u prekrasan stari grad Korčulu. Stigavši ondje, čekala nas je voditeljica koja nas je provela kroz grad. Saznali smo da je grad građen u obliku riblje kosti, bili smo u kući Marka Pola, te smo vidjeli mnoge znamenitosti. Čak smo vidjeli i Morešku, korčulanski ples s mačevima. Nažalost, nismo se kupali, ali smo imali sat vremena slobodno da obiđemo grad i odemo do slastičarne Kiwi, koja je najbolja u gradu Korčuli. Bilo nam je odlično, uslikali smo 'malo more' slika i super se proveli. Vraćajući se trajektom, ovaj smo put bili na „balkonu“ i  bilo je nezaboravno. Povratkom u Zaostrog uživali smo u igrama na plaži. Utrka kajacima, u kojoj je ekipa I. osnovne pobijedila, bila je najzabavnija od svega. Kasnije, na igralištu se igrala odbojka, animatori protiv nas. Navečer, kao i svaku noć nakon večere, slijedio je večernji program. No, ovaj smo put gledali nogometnu utakmicu Hrvatska-Srbija.  Nekolicina nas je uspjela uhvatiti navijačke kapice i šalove. Svi smo navijali, oni koji prate i koji ne prate nogomet. Kada je Hrvatska zabila gol, doslovno smo skakali i vrištali od sreće. Završetkom utakmice, počeo je disco. Ples, pjevanje i ništa drugo nam nije bilo na pameti. Svaku večer smo htjeli još glazbe i plesanja, ali morali smo ići spavati. Sljedeće smo jutro nakon doručka krenuli na Neretvu. Kada smo stigli, vidjeli smo samo dugačku rijeku, šikaru i dvije lađe koje su nas čekale. Mislili smo da će nam biti dosadno, ali prevarili smo se. Uspješno smo se ukrcali, uspostavili ravnotežu lađe (u početku smo se ljuljali kao dijete u kolijevci) i krenuli. Prvo smo samo mirno sjedili i gledali, no onda je uslijedila zabava. Kada smo se susreli s ostatkom naše ekipe u drugoj lađi, lađari su približili lađe te smo se prskali. Uživali smo, bilo je neopisivo zabavno, ali vrijeme je, nažalost, prebrzo prošlo. Iz lađa smo izašli tako mokri, da bi čovjek pomislio da smo se kupali u Neretvi. Kasnije, kad smo se vratili u Zaostrog, išli smo na plažu, te poslije imali ljetne igre na igralištu. I opet, Prva je bila prva! Bili smo ponosni na svoju ekipu. Taj smo dan uživali, bio je najzabavniji, ali i najtužniji jer smo se rastajali od svih-od novostečenih prijatelja iz Zagreba i animatora. Poslije večere je bio izbor za kralja i kraljicu, a na kraju večeri gledali smo prezentaciju zajedničkih slika. Gledajući ih, prisjetli smo se svih lijepih i smiješnih zajedničkih trenutaka. Također, animatori su nam podijeli diplome za natjecanja u kojima smo sudjelovali. Te večeri nije bilo disca, jer smo morali ranije ići spavati tako da ujutro možemo lakše ustati. Iste večeri smo morali spremiti svoje stvari, jer smo ujutro morali napustiti sobe, zajedno sa stvarima i nismo se više smjeli vraćati. Tužnih lica pozdravili smo se sa Zagrepčanima, ali razmijenili smo brojeve mobitela  tako da možemo ostati u kontaktu. Kasnije, kad smo bili gotovi sa spremanjem, konačno smo zaspali. Ujutro smo se kasno probudile, te se brzo spremile i izašle van iz sobe,noseći i svoje stvari.

  Došavši na doručak, rečeno nam je da ako želimo, možemo ići na plažu, a možemo se i prošetati Zaostrogom te si kupiti ako nam još nešto treba za put. Prije ručka smo imali glazbeni kviz, u kojem je naša ekipa najprije vodila, ali smo naposljetku izgubile. No, kako se ono kaže: „Važno je sudjelovati!“. Nakon  ručka, pozdravili smo se s animatorima i krenuli prema autobusu. Putem je počela lagano padati kiša, ali to nam nije smetalo. Ovaj put u autobusu nije bilo onako glasno i veselo kao  kad smo dolazili. Na povratku kući krenuli smo prema Zadru.  Duga 4 sata vožnje. Zadar nam se svima svidio na prvi pogled. Ondje nas je dočekala voditeljica koja nam je pričala o 4 zaštitnika grada. Vidjeli smo brojne znamenitosti, kao npr. Pozdrav suncu  te čuli Morske orgulje. Ta je melodija, tako nježna, ali opet glasna. Različitih tonova, jačine i dubine. Nešto zbilja prelijepo. U Zadru smo također imali slobodno vrijeme za šetnju, razgledavanje grada i kupovinu. Kad smo i to obavili, krenuli smo na put ka Bjelovaru. To je zbilja dugo trajalo. Prvih sati smo se veselili, pjevali i zabavljali, ali ostatak puta je većina spavala. Kako smo se približavali školi, ponovno smo počeli pjevati te smo tako probudili one koji su spavali. Došavši pred školu, završio je naš „koncert“, a time i putovanje. Bili smo sretni jer smo se vratili kući i zato što vidimo nasmijana lica naših roditelja, braće i sestara. Maturalac...prvo smo mislili da će nam biti dosadno i bezveze, ali na kraju...svi smo se prevarili. Bilo je to najbolje provedenih pet dana u životu, te bi ih svi rado ponovili. Tko zna, možda jednog dana svi zajedno odemo na more, haha!

                                                                        Tamara Uzelac i Anamaria Jukić, 8.e