Učitelj iz Češke na satu češkog jezika i kulture

 Učenike koji pohađaju  češki jezik i kulturu posjetio je učitelj Luděk Korbel iz Republike Češke. 

Intervju s učenikom Androm Brzovićem, 7.b

Nastavni sat Češkog jezika i kulture  ovih je dana posjetila novinarka češkog časopisa za djecu "KOUTEK". Tom je prilikom intervjuirala učenika 7.b razreda Andru Brzovića.

Uskoro je izašao novi broj "Kouteka" koji izlazi jednom mjesečno u izdanju naklade Jednota iz Daruvara, a financiran je posredstvom Savjeta za nacionalne manjine RH.

Koje smo zanimljivosti saznali od našeg Andre koji je spremno odgovarao na pitanja novinarke, možete saznati  na ovoj stranici  ili pročitati u "Kouteku",naravno, na češkom jeziku.

Prijevod teksta iz češkog mjesečnika "Koutek" (01/2015) . Tekst prevela učiteljica Marina Kolaček Novosel, prof.

Andro umjesto mobitela nosi fotoaparat

Odlučili smo vam predstaviti dječaka iz Bjelovara čije se ime moglo čuti među nagrađenim učenicima Našeg jara (Naše proljeće). Učenika sedmog razreda zatekli smo u maloj, ali ugodnoj učionici češkog jezika i kulture u potkrovlju I. osnovne škole u Bjelovaru. S učenicima iz svih ostalih bjelovarskih škola pohađa nastavu češkog jezika i kulture.

Zašto si odlučio učiti češki jezik?

Pohađam nastavu češkog jezika jer moje prabake imaju češko porijeklo.  Na satove češkog jezika išao je i moj stariji brat. Ja učim češki od petog razreda. Češki razumijem, ali još ne znam dobro govoriti češki.

Prošle školske godine bio si na državnom natjecanju iz tehničkog. U kojim ste se područjima natjecali?

Ja sam fotografirao. Foto natjecanje je dio tehničkog, a sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu, teoretskom, piše se test, a u praktičnom dijelu se vani fotografira na zadanu temu.

To znači da si pobijedio i na županijskom natjecanju?

Da, a zapravo na njega uopće nisam trebao ići. Na školskoj razini je bila bolja jedna djevojčica, ali nije mogla ići na natjecanje pa sam išao ja. Pohvalio sam se kod kuće da ću ići na županijsko natjecanje te sam pitao hoće li mi kupiti vlastiti fotoaparat, da ne moram koristiti školski na kojem sam uz pomoć razrednice Tatjane Bednaić učio kako fotografirati. Tata je rekao da će mi kupiti tri fotoaparata, a ne jedan, ako prođem na državno natjecanje.

A jesu li ti uistinu kupili tri fotoaparata kada si prošao na državno natjecanje?

Ne, kupili su mi samo jedan.

Što najradije fotografiraš?

Kada je lijepo vrijeme, fotografiram svašta. Kada nije lijepo, tada radije ni ne idem van.

Kako je bilo na državnom natjecanju, što ste tamo fotografirali?

Dobili smo prilično tešku temu - život grada. Štoviše, tamo u Šibeniku, na sam dan natjecanja, bilo je jako ružno vrijeme. Puhao je vjetar, bilo je oblačno, na ulicama je bilo malo ljudi. Tako da sam snimao stare kuće, djecu kako idu u školu…

Spremaš li se i ove godine na natjecanje iz fotografije?

Ne, ove ću godine ići na natjecanje iz matematike, kemije i hrvatskog jezika. Možda i fizike i povijesti, ne znam još sigurno.

Odličan si učenik, koliko sati dnevno učiš?

Učiti sam počeo tek u petom razredu. Dotada mi je bilo dovoljno ono što sam zapamtio u školi. Učim navečer, ali ne prije nego treba, većinom je to u posljednji tren.

Čime se još baviš?

Dva puta tjedno treniram košarku i sviram trubu. Još dok sam bio u nižim razredima, upisao sam glazbenu školu, ali nije me baš puno privlačila pa sam odustao. No, sada sam se ponovo zainteresirao za trubu. Volim sate glazbene teorije, a sviđa mi se i sviranje u orkestru. Glazba mi se više sviđa od treninga. Na košarku idem više-manje zato što roditelji misle da se moram više kretati.

Navodno nemaš mobitel. Kako živiš bez njega?

Mobitel ne trebam, kod kuće imam računalo, a ono mi je dovoljno. U školi radije razgovaram s prijateljima o raznim stvarima, preko odmora trčimo, lovimo se, igramo razne igre.

Jesi li jedini si u razredu bez mobitela? Jeli ti se zbog toga netko podsmjehivao?

Vjerojatno jesam jedini u razredu bez mobitela. Ali uopće mi ne nedostaje, uistinu. A isto tako, ne sjećam se da mi se netko zbog toga podsmjehivao.

Jesi li razmišljao o tome što ćeš jednoga dana raditi u životu?

Htio bih biti odvjetnik. Svi kažu da sam pričljiv i da uvijek nekog branim, da sam kao neki školski odvjetnik za slabije. Ili ću se možda baviti eksperimentalnom fizikom i kemijom pa ću se u laboratorijima baviti istraživanjima i tražiti nova otkrića.

Kakva?

To još ne znam, prvo ih moram otkriti.

Ovaj razgovor radimo za Koutek. Vidim da ga imate na klupama. Što u njemu najradije čitaš?

One vesele zadnje stranice. Volim razne spajalice, bojanke ili različite testove.

Naš je razgovor sa zanimanjem pratila i Patricija Srdić, koja s Androm ide na nastavu češkog, a koja nam je pomogla i u snimanju fotografija.

Kakav je Andro?

Dobar je, rado se druži s prijateljima. Veseo je i pun humora.