... MOJI SU SNOVI ZEMALJSKI ...

(Na scenu stižu likovi koji predstavljaju ljude i zauzimaju zamrznuti položaj…umorna učiteljica, umišljena pjevačica, bogata poduzetnica, razmažena djeca…počinje glazba, anđeo padne na scenu…)

ANĐEO: (pjeva i pleše oko njih)…

(…nakon pjesme, gleda prema „nebu“ i viče): No, dobrooo…nedostajat  ću vam ja, vi savršeni anđelčići…dosadni ste, svi ispravni…

(gleda „kipove ljudi“ oko sebe): Da, i o vama sve znam, ljudi…nezahvalni, naporni, tužni (porugljivo)…MI vas moramo spašavati, da, ja  upravo vas ekipo moram spasiti…i pogodite što?! Nisam položila taj test i otjerana sam nepravedno (gleda, opet prema gore)…ali, otkrit ću vam tajnu: Ja sam željela doći dolje, gore je malo…savršeno…a savršeno je: dosadno… (tiho, da ju ne čuju).

Moj je zadatak bio „spasiti“, promijeniti umornu učiteljicu, umišljenu pjevačicu, bogatu poduzetnicu, razmažene klince…ali, eto, nisam htjela…uvjerite se sami! (…“uključuje“ jedan po jedan lik koji se predstavlja…

(…anđeo se obraća jednom po jednom liku i objašnjava im da ih može promijeniti i kako bi im onda bilo, ali onda ništa ne bi naučili sami i postalo bi savršeno, a savršeno je dosadno…)

UČITELJICA: Ah, ta današnja djeca! Kad sam ja išla u školu djeca su poštivala učitelje, a danas, samo ti mobiteli, laptopovi…(anđeo ju isključi)…

(učiteljici); Draga moja, htjela si biti učiteljica…i što sad?! Ne sviđa ti se, umorna si!?Djeca, su grozna?! Razmažena i neodgojena?! E pa, nosi se s tim…misliš da su mirna, da sve znaju, da te vole, da obožavaju lektire, da bi tvoj život bio ljepši i da bi bila sretnija?! Ne, bi draga, jer tad ne bi postojale niti bile potrebne učiteljice. Ti, draga moja, tada ni bi postojala… zato osmijeh na lice, i good luck! ( stavi joj osmijeh na lice, položi po svom i krene prema umišljenoj pjevačici).

PJEVAČICA: Joj, vani me čeka limuzina, idem na manikuru pa pedikuru pa u studio s Lidijom, radimo na novom hitu Poljubi me, srećo…(anđeo ju isključi)…

(pjevačici): Pjesme koje ti pjevaš su trash, srce. Ali, da nije toga, kako bi znali prepoznati divotu Bacha, Verdija, Carmen, moj pjev (pjeva kao operna pjevačica, pa zakašlje?!?!) Kako bi i ti mogla uvidjeti da postoji bolje?! Samo se malo više obuci, srce, prehladit ćeš bubrege!... (posloži ju kao opernu pjevačicu i ogrne joj vestu, odlazi do poduzetnice)…

PODUZETNICA: (nervozno, stalno gledajući na sat, iritantnim glasom): Opet kasni, ova firma bi propala bez mene…NIKAD NITKO OVDJE NIŠTA NE MOŽE ODRADITI KAKO TREB BEZ MENE!!! Održat ću još samo ovaj sastanak i odoh, ovo je strašno, nevjerojatno, ASTA LA VISTA!

(poduzetnici): Ti si stvarno naporna! Kud se tebi žuri, što ti loviš? Misliš da novac donosi sreću?! E tu ljudsku zabludu nikad neću shvatiti!!!( ironično se smije)…Raspusti kosu, popij martini i odi na godišnji, mala, život i nije tako ozbiljna stvar!(stavlja na nju ručnik za plažu i sunčane naočale, kreće prema razmaženim klincima)…

RAZMAŽENI KLINCI: (svađaju se, belje jedan drugome): 1- Moja mama ima bolji mobitel od tebe!!!, 2. E ma nemoj, moje ima bolji!!!, 1- Mi imamo bazeeeen!!!, 2- E naš je veeećiiii!!!! ( anđeo ih „gasi“ i obraća im se sad već ljut)…

(klincima): Kme, kme…niste dobili u istom trenu što ste željeli, da i?! Nemate novi iphone kao Marija iz 3.b?! Pa, Marija iz trećeg b živi s ludom starom i  tri cendrava mlađa brata, ok?! A vi imate odlične roditelje, starijeg buraza koji vas uvijek štiti! Obrišite nos i odrastite, u redu?! (opali im čveger)…

(svima): Kako ne razumijete?! Zato što nije savršeno je dobro!!! Baš tako kako je…U raju nije rajski…dosadnooo je!...(isključuje ih…glazba, plešu svi i pjevaju…oni odlaze…anđeo umoran sjedne na scenu umoran…pogleda u Nebo u Boga i pita): Zadovoljan?!

                           K    R   A  J

(Autorica teksta: Željka Šunjić, prof.)