Kako učitelj može pomoći da se učenici s teškoćama što bolje integriraju u našim odgojno-obrazovnim ustanovama? Kakva je uloga osobnih stavova učitelja u shvaćanju „Različitosti“? U čemu leži  važnost osvješćivanja vlastitih stereotipa i prihvaćanja procesa njihovog nadvladavanja? Kako se negativni stavovi društva o ljudima s teškoćama prelijevaju u naš obrazovni sustav? Kako raditi sa sve većim brojem učenika s teškoćama iz spektra autizma i s ADHD-om? Koje su smjernice iz Svjetske zdravstvene organizacije i kako se one primjenjuju u drugim europskim zemljama?

Odgovore na spomenuta i druga pitanja vezana uz problematiku rada s učenicima s teškoćama, a u okviru Erasmus+ Akreditacije naše škole, čija je tema „Bullying“, učiteljica Hrvatskoga jezika Sanja Sabljak s drugim je odgojno-obrazovnim stručnjacima iz Belgije, Portugala, Francuske, Bugarske, Rumunjske i Španjolske pokušala pronaći na strukturiranom tečaju „We are All Special: Inclusion and Support for students with Special Needs In and Out of the Classroom“, koji je od 22. do 27. travnja ove godine održan u Ateni.

Organizator tečaja, „Europass Teacher Academy“, u ovome je trideseterosatnom tečaju svojim polaznicima ponudila predavanja i radionice koje je vodilo četvero stručnjaka iz područja psihologije, pedagogije, defektologije, medijske tehnologije  i dramske pedagogije. Odgojno-obrazovni su djelatnici, osim uobičajene i dragocjene izmjene iskustava i sudjelovanja u kulturološkim aktivnostima u prijestolnici europske kulture Ateni, mogli detaljno upoznati specifičnosti dijagnoza s kojima se u našim školama susrećemo: disgrafije, disleksije, diskalkulije, poremećaja iz spektra autizma i ADHD-a. Predavači su istakli važnost „poštivanja učenikove dijagnoze“, upoznavanja drugih učenika u razredu s teškoćama koje imaju njihovi kolege, kao i važnost suradnje s učenikovim roditeljima na način da ih se pita o potrebama njihovog djeteta. Pokazalo se da je nedostatak stručnjaka (defektologa, logopeda i psihologa) prisutan u svim europskim zemljama, a politike odnosa prema takvim učenicima često su samo deklarativno usmjerene ka potpunoj inkluziji. Na koncu, učitelji su dobili smjernice kako u datim (nigdje idealnim) uvjetima mogu svojim učenicima s teškoćama kroz osobnu edukaciju, prihvaćanje procesa nadvladavanja osobnih stereotipa, izradu diferenciranih zadataka i primjenu specifičnih tehnika za rad s ovim učenicima mogu pomoći da se poprave uvjeti školovanja djece s teškoćama.

Kako je ova problematika intenzivno prisutna u našim školama, učiteljica će Sabljak stečena saznanja na razne načine podijeliti sa svojim kolegama, a s učenicima će i roditeljima u narednoj školskoj godini održavati radionice čiji je cilj što bolja integracija učenika s teškoćama i ostvarivanje njihove dobrobiti.