Učenica Luna Bunčić i ove je godine sudjelovala u Školi stvaralaštva Novigradsko proljeće. Cilj te škole usavršavanje je učenika i njihovih učitelja u talentima uz pomoć profesionalca iz pojedinog područja.

         Svoja znanja, iskustva te doživljaje odlučila je podijeliti sa svima: 

Nema dokaza da je svemir doista beskonačan, ali zato znam da neka prijateljstva jesu. Ona traju, postoje i dok ih hranimo uspomenama šire se i rastu, postaju beskonačna. Dakle, kako spojiti umjetnost, kreativnost, znatiželju, profesore, studente, djecu i umjetnike u jedno? Odgovor je Škola stvaralaštva Novigradsko proljeće! 

Uzbuđenje i veselje učiteljice Renate Novalić i mene ni kiša prvog dana nije mogla pokvariti. Nakon dolaska u predivan hotel Laguna u Novigradu te upoznavanja hotela, učitelja i ostalih sudionika uslijedila je ukusna večera (red za krokete bio je najduži). Zatim je na red došlo svečano otvorenje Škole u Centru za manifestaciju i kulturu. Nakon kraćih učeničkih izvedbi i pjevanja službene himne Novigradskoga proljeća, upoznali smo se s voditeljima radionica.

Svaki dan smo se nakon doručka i tjelovježbe podijelili po radionicama. Moja radionica je bila SCENSKA. Na toj smo radionici imali glasovne vježbe i uvježbavali smo glumu. Bilo nas je petnaesta, a s nama su bile i tri hospitantice. Tijekom tjedan dana svaki smo dan dobili drugi zadatak. Jedan dan radili smo spot za pjesmu, drugi smo glumili televizijske programe, a ostale dane pripremali smo se za završni nastup. Svaki dan u 20:00h imali smo večernje programe. Kako je tema bila svemir, na tu smo temu imali predavanje učitelja i astronoma Korada Korlevića. Imali smo i kviz znanja, lov na blago, Supertalent… U večernjem programu Supertalent nastupala sam s prijateljicom Martom. U pola sata smo smislile plesnu koreografiju i osvojile Svemirsku nagradu (kivi zamotan u aluminijskoj foliji). Za vrijeme rada u radionicama uvijek smo imali goste drugih radionica. Radijska, novinarska te fotografska radionica su najčešće dolazile. Nakon završne svemirske predstave gdje sam nastupala sa svojom grupom i gdje je publika na kreativan način upoznala svemir, došao je i zadnji dan.

Veseli, umorni od ljepote, sretni i tužni u isto vrijeme. Rastanci neopisivo bole. Najljepši dio dana je zapravo bila večer kada su se sve kreativne duše okupile, svirale, pjevale i plesale. Ti trenutci kruna su ovog putovanja. Mladi željni uspjeha, koji vole umjetnost, koji vole stvarati, koji svijet gledaju očima kojim gledam i ja. Tamo gdje se svi smiju, gdje su svi sretni, gdje je sve šareno, gdje se broje zvijezde, gdje se duboko u noć pjeva. Tamo gdje je svemir beskonačan.

I za kraj želim zahvaliti predivnoj učiteljici Renati koja je cijelo putovanje bila moja podrška, razrednici Mateji Ištok koja me prijavila te školi koja mi je ovo sve omogućila.