Učenici 2. a razrednog odjela i njihova učiteljica Višnja Čanić dobili su ponudu koja se ne odbija – upoznati se sa znakovnim jezikom. Narodna knjižnica “Petar Preradović“ Dječji odjel u suradnji s UOOS BBŽ (voditeljica igraonice Snježana Berak, mag. bibl. i tumač/prevoditelj HZJ Mja Jaić) organizirali su četiri radionice s ciljem upoznavanja i usvajanja osnova znakovnog jezika. Znakovni jezik je vizualni jezik, u kojemu se u komunikaciji koriste uglavnom ruke, a ponekad i pokreti tijela. 

Za početak smo naučili da gluhe i nagluhe osobe govore rukama, ali i izrazom lica, pogledom, stavom i položajem tijela, koriste obje ruke i lijevu i desnu stranu. Upoznali smo i usvojili znakovnu abecedu.

Kao što i čujuća djeca nauče prvo slova, pa tek onda slaganje riječi i rečenica, tako smo i mi nakon abecede krenuli u slaganje jednostavnih rečenica, pa različitih pojmova…

Vidjeli smo kako „Znatiželjna koka“ S.Pilić „zvuči“ na znakovnom jeziku, i pomoću nje usvojili mnoge nove pojmove: godišnja doba, životinje,emocije, odnose, dijelove grada, sela…

Četvrta, ujedno i završna radionica, bila je rezervirana za naš prikaz nekog djela. 2. A  je u Izazovu čitanja kao naj pjesmu odabrao pjesmu J. Čunčić Bandov ,“E,  baš hoću“, te smo upravo tu pjesmicu naučili na znakovnom. S obzirom da smo vrijedno i pažljivo sve usvajali, kao bonus smo naučili „pjevati“ na znakovnom nama dragu pjesmicu „Dođi u goste“.

I za kraj nešto jako važno:

Ovakvo znakovno komuniciranje uz korištenje obje ruke, razvija obje polovice mozga, a takav trening mozga bi dobro došao mnogoj čujućoj djeci, pogotovo ako imaju poteškoća u učenju. Znakovni jezik bi dakle mogao obogatiti i svijet čujućih na neočekivane načine.

učiteljica Višnja Čanić

- klikom na prve dvije fotografije u nastavku otvorite i videa s radionice -