preskoči na sadržaj

I. osnovna škola Bjelovar

Login
Korisni linkovi
Lista linkova je prazna

e-Dnevnik za nastavnike

    e-Dnevnik za učenike

 

 


 

eTwinning i Erasmus+

 

Tražilica
Kalendar
« Listopad 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Oglasna ploča

POVEZNICE NA WEB STRANICE:

 

 

 

Autorski tekstovi dramske skupine, voditeljice Željke Šunjić, prof.

NE ŽELIM BITI PETAR PAN…(autorica teksta: Željka Šunjić, prof.)

            Nikad mi nije bilo jasno to poistovjećivanje s Petrom Panom, Malim princom, Dorianom Grayom (o njemu su mi starci pričali)… Nisam to kužio, ono, likovi koji ne žele odrasti…u čemu je kvaka?! Kako ne žele odrasti?!

Stari moj, pa ja sam jedva čekao dan kad ću imati svoju gajbu, auto, moć odlučivanja što ću i kako raditi, a ne da sve moram pitati starce…sve do jednog dana…

Danas posve razumijem sindrom Petra Pana, i cijele te ekipe…Sjedim ispred tv-a, gledam vijesti, i gledam te odrasle…jedni drugima smještaju ružne riječi, napad ovdje, napad ondje…pa što ću sa svojim snovima o dalekim putovanjima kada se svugdje sije strah…?! Odlučim prošetati, ali ne neopterećeno kao prije, nekako sve više gledam odrasle oko sebe…njihove užurbane korake, njihove šutnje na dječja pitanja, nezainteresiranost, bore koje nisu vesele i mile kao u moje bake, nego nekako zgrčene i krute…podsjećaju me na koru drveta u boriku u kojem se svakodnevno igram…Ulazim u trgovinu, ostalo mi nešto ušteđevine od posljednje terenske, pa kupujem omiljene gumene bombone, a teta na blagajni…koju sam stalno gledao u oči, jer vjerujem da puno radi pa joj hoću pokazati da mi je draga, da ju kužim iako sam klinac, nije me ni jednom pogledala u oči…nije zla…umorna je…umorna je kao učiteljica koja jučer nije uočila moju potrebu da nešto extra kažem na satu, umorna je kao mama koja svaki dan pazi da sve učini kako treba, umorna je kao susjeda Maja koja ima bolesnog malog Ivana, koji je još u kolicima, i nekako čudno govori…Možda sad razumijem zašto je dobro biti Petar Pan i Dorian Gray…jer se mi, djeca,još uvijek smijemo kad su stvari smiješne, još uvijek čudimo kad je nešto čudesno, još uvijek sanjamo otvorenih očiju…

Htio bih da se jedan dan sva poduzeća zatvore, da sve mame imaju slobodan dan, da ne moraju kuhati i kupiti klince s treninga…da svi tate također budu free, da se organizira Svjetski dan djece i djetinjastih odraslih, da se nitko ne mrzi i da se poput pulske kravate svi primimo za ruke, smijemo suncu, musasti od prejedanja najslađom čoksom i samo uživamo u trenutku, seez  the day…kao što to neki čupavi pjevač reče…

Ne želim živjeti tako što ne želim odrasti, jer…odrastam…i osjećam težinu mamine tuge, tatinog straha za nas, neopravdanu ljutnju učiteljice za koju znam da je „najdobrija“ na svijetu…ne želi biti Petar Pan…želim biti odrastao i sretan…velik kada moram, mali kad me volja…bez straha od života…želim biti veseo i …velik! Želim biti…ni nogometaš, ni glumac, ni menadžer…želim biti…SRETAN!


 

 …Moji su snovi zemaljski…(dramska igra)…(autor teksta: ŽELJKA ŠUNJIĆ,PROF.)

(Na scenu stižu likovi koji predstavljaju ljude i zauzimaju zamrznuti položaj…umorna učiteljica, umišljena pjevačica, bogata poduzetnica, razmažena djeca…počinje glazba, anđeo padne na scenu…)

ANĐEO: (pjeva i pleše oko njih)…

(…nakon pjesme, gleda prema „nebu“ i viče): No, dobrooo…nedostajat  ću vam ja, vi savršeni anđelčići…dosadni ste, svi ispravni…

(gleda „kipove ljudi“ oko sebe): Da, i o vama sve znam, ljudi…nezahvalni, naporni, tužni (porugljivo)…MI vas moramo spašavati, da, ja  upravo vas ekipo moram spasiti…i pogodite što?! Nisam položila taj test i otjerana sam nepravedno (gleda, opet prema gore)…ali, otkrit ću vam tajnu: Ja sam željela doći dolje, gore je malo…savršeno…a savršeno je: dosadno… (tiho, da ju ne čuju).

Moj je zadatak bio „spasiti“, promijeniti umornu učiteljicu, umišljenu pjevačicu, bogatu poduzetnicu, razmažene klince…ali, eto, nisam htjela…uvjerite se sami! (…“uključuje“ jedan po jedan lik koji se predstavlja…

(…anđeo se obraća jednom po jednom liku i objašnjava im da ih može promijeniti i kako bi im onda bilo, ali onda ništa ne bi naučili sami i postalo bi savršeno, a savršeno je dosadno…)

UČITELJICA: Ah, ta današnja djeca! Kad sam ja išla u školu djeca su poštivala učitelje, a danas, samo ti mobiteli, laptopovi…(anđeo ju isključi)…

(učiteljici); Draga moja, htjela si biti učiteljica…i što sad?! Ne sviđa ti se, umorna si!?Djeca, su grozna?! Razmažena i neodgojena?! E pa, nosi se s tim…misliš da su mirna, da sve znaju, da te vole, da obožavaju lektire, da bi tvoj život bio ljepši i da bi bila sretnija?! Ne, bi draga, jer tad ne bi postojale niti bile potrebne učiteljice. Ti, draga moja, tada ni bi postojala… zato osmijeh na lice, i good luck! ( stavi joj osmijeh na lice, položi po svom i krene prema umišljenoj pjevačici).

PJEVAČICA: Joj, vani me čeka limuzina, idem na manikuru pa pedikuru pa u studio s Lidijom, radimo na novom hitu Poljubi me, srećo…(anđeo ju isključi)…

(pjevačici): Pjesme koje ti pjevaš su trash, srce. Ali, da nije toga, kako bi znali prepoznati divotu Bacha, Verdija, Carmen, moj pjev (pjeva kao operna pjevačica, pa zakašlje?!?!) Kako bi i ti mogla uvidjeti da postoji bolje?! Samo se malo više obuci, srce, prehladit ćeš bubrege!... (posloži ju kao opernu pjevačicu i ogrne joj vestu, odlazi do poduzetnice)…

PODUZETNICA: (nervozno, stalno gledajući na sat, iritantnim glasom): Opet kasni, ova firma bi propala bez mene…NIKAD NITKO OVDJE NIŠTA NE MOŽE ODRADITI KAKO TREB BEZ MENE!!! Održat ću još samo ovaj sastanak i odoh, ovo je strašno, nevjerojatno, ASTA LA VISTA!

(poduzetnici): Ti si stvarno naporna! Kud se tebi žuri, što ti loviš? Misliš da novac donosi sreću?! E tu ljudsku zabludu nikad neću shvatiti!!!( ironično se smije)…Raspusti kosu, popij martini i odi na godišnji, mala, život i nije tako ozbiljna stvar!(stavlja na nju ručnik za plažu i sunčane naočale, kreće prema razmaženim klincima)…

RAZMAŽENI KLINCI: (svađaju se, belje jedan drugome): 1- Moja mama ima bolji mobitel od tebe!!!, 2. E ma nemoj, moje ima bolji!!!, 1- Mi imamo bazeeeen!!!, 2- E naš je veeećiiii!!!! ( anđeo ih „gasi“ i obraća im se sad već ljut)…

(klincima): Kme, kme…niste dobili u istom trenu što ste željeli, da i?! Nemate novi iphone kao Marija iz 3.b?! Pa, Marija iz trećeg b živi s ludom starom i  tri cendrava mlađa brata, ok?! A vi imate odlične roditelje, starijeg buraza koji vas uvijek štiti! Obrišite nos i odrastite, u redu?! (opali im čveger)…

(svima): Kako ne razumijete?! Zato što nije savršeno je dobro!!! Baš tako kako je…U raju nije rajski…dosadnooo je!...(isključuje ih…glazba, plešu svi i pjevaju…oni odlaze…anđeo umoran sjedne na scenu umoran…pogleda u Nebo u Boga i pita): Zadovoljan?!

                           K    R   A  J

 

                                                                                                                               Željka Šunjić, prof.

preskoči na navigaciju