I. osnovna škola Bjelovar

Uoči 2. prosinca,  Međunarodnog dana osoba s invaliditetom,  u Kulturnom i multimedijskom centru u Bjelovaru započelo je prikazivanje američkog igranog filma „Čudo“, nastalog prema izuzetno uspješnom romanu književnice J. R. Pacino, objavljenom prošle godine i u Hrvatskoj. Film tematizira prvu godinu školovanja desetogodišnjeg dječaka rođenog s takozvanom „kroniofacijalnom disfonijom“, zbog koje pacijenti imaju deformirana lica. Dječak se dosada školovao kod kuće, a sada dolazi u školsko okruženje.

Dječakovu borbu za prihvaćanjem u školskom okruženju pratili su ove srijede, 29. 11. učenici 3., 4. i 5. razreda naše škole. Gledajući film, djeca su otkrila da dijete s ovako teškom dijagnozom nije samo pacijent koji zavrjeđuje sućut i žaljenje, a u okrutnom školskom svijetu susreće se i s porugama pa i zlostavljanjem, već da je on duhovita, topla, pametna, draga, otvorena i srdačna osoba, osoba sasvim pogodna za prijatelja.

Po povratku u školu, razredne i predmetne učiteljice Mirjana Matenda, Nevenka Hrga, Sandra Kamber, Sanja Sabljak i Željka Šunjić imale su prilike, analizirajući odnose među likovima u filmu, razgovarati s učenicima o njihovim obiteljskim odnosima, važnosti roditeljske podrške i otvorenosti u komunikaciji s roditeljima, važnosti prijateljstava u djetetovom životu i načinima kako se ona mogu graditi i popravljati, kao i o odnosu prema djeci oštećenog zdravlja u njihovom okruženju.

Ovakvi filmovi zaista su potrebni današnjoj djeci koja odrastaju u svijetu u kojem se slavi bogatstvo, moć, slava i u kojem je ipak najintenzivniji naglasak na tjelesnoj ljepoti.

Donosimo neke dojmove učenika 5. razreda.

„Meni je film bio baš dobar, ali bilo je tužno gledati kad su se svi izrugivali Auggiju. Svidjelo mi se što se on suprotstavio sedmašima.“ (Sebastian Jozić)

„Bilo mi je jako zanimljivo, a i tužno gledati ovaj film jer je taj dječak imao dobro srce. Bio je jako pažljiv, pošten i jako pametan. Svidjelo mi se što se ne tuče, a kad je jako tužan njegova ga mama utješi. Jako voli svoju sestru, njenu prijateljicu Mirandu i dečka Justina.“ (Matko Čipčić)

 „ Meni se svidjelo kad su izbacili iz škole onog dečka koji ga je zlostavljao.“ (Mata Jozić)

„Meni je film bio dobar. Imao je puno sretnih, smiješnih i tužnih trenutaka. Jako me zanimalo što će dalje biti dok sam ga gledao. Bio sam iznenađen likovima jer je svaki drugačiji od drugoga. Sada znam kako se osjeća onaj tko je nelijep. Naučio sam jako puno stvari o tome kako biti dobar. Ovo je jako osjećajan film i mislim da će ga voljeti svi koji će ga gledati.“ (Nino Novaković)

„Svidjelo mi se u filmu što su svi postali prijatelji s dječakom i počeli su ga cijeniti. Nije mi se svidjela tučnjava. Film poučava da se ne smijemo rugati drugima. Razmišljao sam o dječaku Auggiju, je li i u stvarnosti takav.“ (Adriano Pravica)

„Film mi se jako svidio jer taj dječak nikada nije odustao. Bilo je i puno tužnih scena, poput one kad je uginuo pas ili kad je Auggie pitao svoju mamu zašto mora biti tako ružan. Jako sam se rastužila gledajući film, puno sam plakala. No, naposljetku, nakon puno suza, bila sam sretna jer su svi prihvatili Auggija. I tad je kod mene bilo suza, ali ovaj puta radosnica.“ (Matea Sušilović)

„Meni se film jako svidio jer je poučan. Auggie je osjećajan, dobar, drag, ljubazan. Svidjelo mi se što je brzo stekao prijatelje. Ja mislim da je njegova pouka bila da izgled nije toliko važan, koliko i čovjek po svojim osjećajima i dobroti.“ (Iva Fusić)

                                                              Učiteljica:Sanja Sabljak, prof. 

Uoči 2. prosinca,  Međunarodnog dana osoba s invaliditetom,  u Kulturnom i multimedijskom centru u Bjelovaru započelo je prikazivanje američkog igranog filma „Čudo“, nastalog prema izuzetno uspješnom romanu književnice J. R. Pacino, objavljenom prošle godine i u Hrvatskoj. Film tematizira prvu godinu školovanja desetogodišnjeg dječaka rođenog s takozvanom „kroniofacijalnom disfonijom“, zbog koje pacijenti imaju deformirana lica. Dječak se dosada školovao kod kuće, a sada dolazi u školsko okruženje.

Dječakovu borbu za prihvaćanjem u školskom okruženju pratili su ove srijede, 29. 11. učenici 3., 4. i 5. razreda naše škole. Gledajući film, djeca su otkrila da dijete s ovako teškom dijagnozom nije samo pacijent koji zavrjeđuje sućut i žaljenje, a u okrutnom školskom svijetu susreće se i s porugama pa i zlostavljanjem, već da je on duhovita, topla, pametna, draga, otvorena i srdačna osoba, osoba sasvim pogodna za prijatelja.

Po povratku u školu, razredne i predmetne učiteljice Mirjana Matenda, Nevenka Hrga, Sandra Kamber, Sanja Sabljak i Željka Šunjić imale su prilike, analizirajući odnose među likovima u filmu, razgovarati s učenicima o njihovim obiteljskim odnosima, važnosti roditeljske podrške i otvorenosti u komunikaciji s roditeljima, važnosti prijateljstava u djetetovom životu i načinima kako se ona mogu graditi i popravljati, kao i o odnosu prema djeci oštećenog zdravlja u njihovom okruženju.

Ovakvi filmovi zaista su potrebni današnjoj djeci koja odrastaju u svijetu u kojem se slavi bogatstvo, moć, slava i u kojem je ipak najintenzivniji naglasak na tjelesnoj ljepoti.

Donosimo neke dojmove učenika 5. razreda.

„Meni je film bio baš dobar, ali bilo je tužno gledati kad su se svi izrugivali Auggiju. Svidjelo mi se što se on suprotstavio sedmašima.“ (Sebastian Jozić)

„Bilo mi je jako zanimljivo, a i tužno gledati ovaj film jer je taj dječak imao dobro srce. Bio je jako pažljiv, pošten i jako pametan. Svidjelo mi se što se ne tuče, a kad je jako tužan njegova ga mama utješi. Jako voli svoju sestru, njenu prijateljicu Mirandu i dečka Justina.“ (Matko Čipčić)

 „ Meni se svidjelo kad su izbacili iz škole onog dečka koji ga je zlostavljao.“ (Mata Jozić)

„Meni je film bio dobar. Imao je puno sretnih, smiješnih i tužnih trenutaka. Jako me zanimalo što će dalje biti dok sam ga gledao. Bio sam iznenađen likovima jer je svaki drugačiji od drugoga. Sada znam kako se osjeća onaj tko je nelijep. Naučio sam jako puno stvari o tome kako biti dobar. Ovo je jako osjećajan film i mislim da će ga voljeti svi koji će ga gledati.“ (Nino Novaković)

„Svidjelo mi se u filmu što su svi postali prijatelji s dječakom i počeli su ga cijeniti. Nije mi se svidjela tučnjava. Film poučava da se ne smijemo rugati drugima. Razmišljao sam o dječaku Auggiju, je li i u stvarnosti takav.“ (Adriano Pravica)

„Film mi se jako svidio jer taj dječak nikada nije odustao. Bilo je i puno tužnih scena, poput one kad je uginuo pas ili kad je Auggie pitao svoju mamu zašto mora biti tako ružan. Jako sam se rastužila gledajući film, puno sam plakala. No, naposljetku, nakon puno suza, bila sam sretna jer su svi prihvatili Auggija. I tad je kod mene bilo suza, ali ovaj puta radosnica.“ (Matea Sušilović)

„Meni se film jako svidio jer je poučan. Auggie je osjećajan, dobar, drag, ljubazan. Svidjelo mi se što je brzo stekao prijatelje. Ja mislim da je njegova pouka bila da izgled nije toliko važan, koliko i čovjek po svojim osjećajima i dobroti.“ (Iva Fusić)

                                                              Učiteljica:Sanja Sabljak, prof.